Svi će znati gdje je Super-Andrija! Djelo arhitekta Miroslava Catinellija
iz 1973. godine, u novozagrebačkom naselju Siget!"

Ali što: raspitivati se i ne moramo, jer u metropolu, hvalabogu, stižemo letećim ćilimom, i lako ćemo onda, s velike visine već, u rahloj, miješanoj šumi južnih novogradnji, lako ćemo uočiti velebnu mamut-zgradu s više od četiri tisuće dvjesto i pedeset prividno jednakih prozora, u armiranom betonu stameno izlivenu, protupotresnim stubovljem dodatno osnaženu – i s pustom, gle, krovnom terasom, kao stvorenom za neopaženo slijetanje!

Ma kakvo slijetanje. Spustimo se na visinu sedmog, osmog kata i umirimo ćilim u ravnini srednjega ulaza. Taaa-ko! A razmak, odstojanje? Mućnimo, mućnimo glavom: odmaknuti se valja toliko da golim okom komotno zahvaćamo oba kraja Super-Andrijina.